Dobrovoljno vatrogasno društvo Josipdol službeno postoji od 1906. god. Pilani Josipdol prijetila je opasnost od požara, a u okruženju Josipdola već su postojala neka vatrogasna društva (Ogulin, Brinje, Oštarije). Ondašnji vlasnik pilane osniva od svojih radnika neku vrstu Dobrovoljnog vatrogasnog društva kako bi firmu zaštitio od požara. Vlasnik pilane kupuje i veću vatrogasnu pumpu na kotačima, koju su vukli konji i trubu za izvođenje vježbi i davanje zapovijedi znakovima trube, kakav je tada bio običaj. Društvo je postojalo sve do Prvog svjetskog rata 1914. god. kada svi sposobni muškarci odlaze na front, a pilana prestaje s radom te zamire i vatrogastvo. Nakon rata pilana nastavlja s radom i oprema ostaje u pilani, ali tek 1931. god. dolazi do osnivanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva Josipdol te oprema prelazi u vlasništvo društva iako je uvijek na prvom mjestu bila zaštita pilane od požara. Društvo se brzo omasovilo, a to je bilo potrebno da bi se došlo do što više novčanih sredstava. Tako je, pored izvršnih, bilo i oko 80 podupirajućih članova koji su plaćali članarinu 10 dinara mjesečno. Deset članova utemeljitelja društva dali su ulog od 1000 dinara odjednom, kako bi se društvo moglo registrirati. Utemeljitelji su bili: Dušan Vilhar, Josip Broznić, Franjo Mihaljević, Đuro Boca, Nikola Orlić, Milan Turkalj, Leonard Štiks, Josip Abramović, Matija Bošnjak i Milan Lončarac učitelj. Od ubrane članarine i priloga kupljena su kola s bačvom, koja je napravio kovač Dane Pavličić. U slučaju požara vozila su se kola s bačvom i vodom te pumpa s konjima i gasilo se na tada suvremen način. Konjska zaprega koristila se od prvog vlasnika koji se našao u blizini, a on nije smio otkazati poslušnost u pružanju pomoći. Prvi predsjednik Društva 1931. god bio je Josip Broznić, upavitelj Vilharove pilane, zapovjednik je bio Milan Turkalj, trgovac, tajnik Franjo Mihalić, općinski bilježnik, a blagajnik Đuro Boca, općinski blagajnik. Tada je u društvu djelovala i tamburaška sekcija sa 14 instrumenata i glazbenika, pjevački zbor i diletanska sekcija. Kapelnik tamburaša bio je Josip Bokor, a diletansko pjevačko društvo vodio je Milan Lončarac učitelj. Osim toga trojica, vatrogasaca završili su vatrogasni tečaj u Ogulinu pa je jedinica bila i preventivno sposobnija za svaku akciju na požaru. Društvo aktivno djeluje sve do početka drugog Svjetskog rata 1941. god. Arhiva Društva, odore i glazbala bili su pohranjeni u Općinskoj zgradi i to su sve uništili Talijani prilikom okupacije naše Zemlje. Ostala je samo pumpa i truba koji su bili na pilani pa su ih radnici zatrpali otpadom, a Talijani su se "zabavili" oko strojeva u pilani. izvor: DVD Josipdol
The Josipdol Voluntary Fire Brigade has officially existed since 1906. The Josipdol sawmill was in danger of fire, and in the vicinity of Josipdol there were already some fire brigades (Ogulin, Brinje, Oštarije). The then owner of the sawmill founded a kind of Voluntary Fire Brigade from his workers in order to protect the company from fire. The owner of the sawmill also buys a larger fire pump on wheels, pulled by horses and a trumpet to perform exercises and give orders with trumpet signals, as was the custom at the time. The society existed until the First World War in 1914. when all able-bodied men go to the front, and the sawmill ceases to operate, and the fire-fighting ceases. After the war, the sawmill continued to operate and the equipment remained in the sawmill, but only in 1931. the Josipdol Voluntary Fire Brigade was established and the equipment became the property of the company, although the protection of the sawmill from fire was always in the first place. The company quickly became popular, and that was necessary in order to get as much money as possible. Thus, in addition to the executive, there were about 80 supporting members who paid a membership fee of 10 dinars per month. Ten members of the founders of the company gave a deposit of 1000 dinars at once, so that the company could be registered. The founders were: Dušan Vilhar, Josip Broznić, Franjo Mihaljević, Đuro Boca, Nikola Orlić, Milan Turkalj, Leonard Štiks, Josip Abramović, Matija Bošnjak and Milan Lončarac, a teacher. A car with a barrel, made by the blacksmith Dana Pavličić, was bought from the collected membership fees and contributions. In the event of a fire, a cart with a barrel and water and a pump with horses were driven and extinguished in the then modern way. The horse-drawn carriage was used by the first owner who found himself nearby, and he was not allowed to cancel the obedience in providing assistance. The first president of the Society in 1931 was Josip Broznić, manager of Vilhar's sawmill, the commander was Milan Turkalj, merchant, secretary Franjo Mihalić, municipal notary, and treasurer Đuro Boca, municipal treasurer. At that time, the company also had a tamburitza section with 14 instruments and musicians, a choir and an amateur section. The tamburitza conductor was Josip Bokor, and the amateur singing society was led by Milan Lončarac, a teacher. In addition, three firefighters completed a firefighting course in Ogulin, so the unit was more preventively capable of any action on the fire. The society was active until the beginning of the Second World War in 1941. The Society's archives, uniforms and musical instruments were stored in the Municipal Building and were all destroyed by the Italians during the occupation of our Earth. All that was left was the pump and trumpet that were in the sawmill, so the workers buried them in the waste, and the Italians had "fun" around the machines in the sawmill.