Kolekcionar vatrogasnog znakovlja
DAMIR MARENIĆ
DVD GORIČAN
Još davne 1888. godine kada je Međimurje pripadalo sadašnjoj Mađarskoj (Austro- Ugarskoj) i primjenjivali se njihovi zakoni, Mađarska je te godine donijela zakon kako svako tadašnje selo mora imati organiziranu vatrogasnu službu poradi preventivnog djelovanja i gašenja požara u slučaju istog. Već tada su postojali profesionalni i dobrovoljni vatrogasci, ali u našim selima zbog premalo financijskih sredstava su postojali samo dobrovoljni vatrogasci. Svako selo je moralo imati određenu špricu, imali su svoje oznake i drugu opremu potrebnu za gašenje požara, zavisno od infrastrukture koja se nalazila u selu, a tadašnje općine su morale osigurati financijska sredstva za vatrogasnu opremu. Na tom popisu dobrovoljnih vatrogasaca nalazilo se oko 30 vatrogasaca koji su u svakom trenutku morali biti raspoloživi i spremni za intervencije. U vrijeme Austro-Ugarske u Međimurju je osnovano svega 15 vatrogasnih društava od čega samo tri u prvim desetljećima 20. stoljeća. Možda je to puno, a možda i malo. Za Međimurje puno ako se usporede ostali dijelovi tadašnje Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u kojoj je ukupno osnovano 177 vatrogasnih društava, odnosno malo glede na ozračje u kojem su društva djelovala i u kojem su se razvijali urbani, društveni, gospodarski i ostali sadržaji života u međimurskom prostoru. Dodajmo da dotadašnje osnovano vatrogastvo u Međimurju nije imalo svoje udruženje, koordinaciju na razini Međimurja. Vjerojatno su članovi međimurskih vatrogasnih društava nazočni strukovnom vatrogasnom tečaju koji je Ugarska vatrogasna zajednica organizirala 1901. godine u deset mađarskih gradova. Na temelju posrednih izvora ,zaključuje se da je 04.svibnja 1888.godine u Goričanu,na inicijativu mještana održan skup na kome se raspravljalo o utemeljenju vatrogasnog društva. Ono je službeno osnovano 31.prosinca 1888.godine,dakle na samo „staro leto“,a taj podatak bilježi Zapisnik sjednice Dobrovoljnog vatrogasnog društva Goričan. Za prvog predsjednika izabran je tadašnji gorčenski župnik vlč. Ivan Kenđelić. Članovi osnivači su bili svi koji se navode i kao članovi 1892.godine a popisani su na mađarskom jeziku koji je bio onda služben u Hrvatskoj.
Popis osnivača:Kengyelics Janos, Vizmathy Sandor, Vertheimer Jakov, Friedrich Nandor, Tanczos Ferenc, Hanzsics Ferencz, Szmolek Jozsef, Halics Florian, Jambrovics Mihaly, Golenya Gyorgy, Varovics Gyorgy, Tiszay Istvan, Bergovecz Balint, Markulia Florian, Baboszek Ferencz, Koos Janos, Viczar Janos, Skett Alajus, Tiszay Mihaly, Pongracz Mihaly, Czavlek Florian, Kolonics Lenard, Beti Gyorgy i Margjetko Florian. Predsjednik društva je bio Kenđelić Ivan, a zapovjednik Tancoš Franjo.
Back in 1888, when Međimurje belonged to present-day Hungary (Austro-Hungary) and their laws applied, Hungary passed a law that every village must have an organized fire service in order to prevent and extinguish fires in case of fire. Even then, there were professional and volunteer firefighters, but in our villages, due to insufficient funding, there were only volunteer firefighters. Each village had to have a specific syringe, they had their own markings and other equipment needed to put out the fire, depending on the infrastructure located in the village, and the then municipalities had to provide funding for firefighting equipment. There were about 30 firefighters on that list of volunteer firefighters who had to be available and ready for interventions at all times. During the Austro-Hungarian Empire, only 15 fire brigades were established in Međimurje, of which only three in the first decades of the 20th century. Maybe it’s a lot, and maybe a little. For Međimurje a lot if we compare other parts of the then Kingdom of Croatia, Slavonia and Dalmatia in which a total of 177 fire brigades were founded, or little given the atmosphere in which the companies operated and in which developed urban, social, economic and other life in Međimurje space. Let us add that the previously established fire brigade in Međimurje did not have its own association, coordination at the level of Međimurje. Probably members of the Međimurje fire brigades are present at a professional firefighting course organized by the Hungarian Fire Brigade in 1901 in ten Hungarian cities. Based on indirect sources, it is concluded that on May 4, 1888 in Goričan, at the initiative of the locals, a meeting was held to discuss the establishment of a fire brigade. It was officially founded on December 31, 1888, ie only in the "old summer", and this information is recorded in the Minutes of the session of the Voluntary Fire Brigade Goričan. The then president of Gorčenko, Rev. Fr. Ivan Kenđelić. The founding members were all listed as members in 1892 and were listed in Hungarian, which was then the official language in Croatia. List of founders: Kengyelics Janos, Vizmathy Sandor, Vertheimer Jakov, Friedrich Nandor, Tanczos Ferenc, Hanzsics Ferencz, Szmolek Jozsef, Halics Florian, Jambrovics Mihaly, Golenya Gyorgy, Varovics Gyorgy, Tiszay Istvan, Bergovecz Balosren, Marku, Markuvec , Viczar Janos, Skett Alajus, Tiszay Mihaly, Pongracz Mihaly, Czavlek Florian, Kolonics Lenard, Beti Gyorgy and Margjetko Florian. The president of the society was Ivan Kenđelić, and the commander was Franjo Tancoš.